Pistaći imaju jako dugu i interesantnu istoriju. Uzgajani prvo u zapadnoj Aziji, pistaći su poznati kao jedni od najstarijih cvetnih stabala oraha. Zahvaljujući pogodnoj klimi, širili su se preko Blistog Istoka do Mediterana, preko centralnog Irana i zbog svog karakterističnog ukusa, vrlo brzo postaju tražena poslastica

Pistaći su pustinjska biljka, koja je izdržljiva na visokim temperaturama. Drvo narasta i do 10 metara, a svako stablo prosečno ima 50kg ploda. Sade se u voćnjacima i potrebno je otprilike 7 do 10 godina za neku ozbiljniju proizvodnju, vrhunac u količini ploda postigne se posle 20-ak godina.
Zahvaljujući svom jedinstvenom i karakterističnom ukusu, vrlo su upotrebljivi u ishrani. Koristiese u salatama, kolačima, od njih se prave sladoled i puding, kao pečeni, dodaci su raznim glavnim jelima.
Osim što su ukusni, pistaći su vrlo zdravi i hranljivi. Dokazano je da blagotvorno utiču na srce, smanjujući nivo holesterola i šećera u krvi; dobar su izvor proteina, bogati su vitaminom B6, bakrom, kalijumom, manganom, dijetalnim vlaknima, fosforom i magnezijumom; odlična je zamena za grickalice i primer deci šta trebaju, između obroka, jesti.
Zanimljivi su i sledeći podaci:
– 28g pistaća sadrži 20% preporučene dnevne doze vitamina B6, što je jednako dvema porcijama avokada, kao i 12% preporučene dnevne doze vlakana;
– Sadrže više antioksidanata nego porcija zelenog čaja;
– Nude više luteina (antioksidant neophodan za zdravlje oka), nego tri mandarine, ili čaša soka od narandže;
– Imaju najniži nivo masnoća i kalorija od svog orahastog voća – jedan pistać sadrži oko 3 kalorije.
U stara vremena, pistaći su korišćeni i kao lek – bilo je preporučljivo uzimati ga protiv zubobolje i ciroze jetre, a korišćen je i za povećane potencije kod muškaraca.
Dali mogu da se gaje u Srbiji.Kako do sadnice da se dođe