Praksa dovodi do savršenstva u svemu, pa tako i u kuhinji. Kombinovanje određenog začina uz određenu vrstu hrane nije jednostavno, ali vremenom ćete steći rutinu. Tome u prilog, u sledećim redovima predstavljamo Vam najkorisnije začine i njihovu upotrebu.
Praksa dovodi do savršenstva u svemu, pa tako i u kuhinji. Kombinovanje određenog začina uz određenu vrstu hrane nije jednostavno, ali vremenom ćete steći rutinu. Tome u prilog, u sledećim redovima predstavljamo Vam najkorisnije začine i njihovu upotrebu.
Peršun. Dvogodišnja biljka izuzetno prijatnog mirisa i karakterističnog ukusa. Nema neku značajniju kalorijsku vrednost, ali je bogat mineralima i vitaminima i u kuhinji je nezaobilazan. Koristi se i plod i koren i listovi. Nezamenljiv je u supama, sitno seckano lišće dodaje se u jela od ribe i u razne čorbe. Osim u ishrani, koristi se i u homeopatskom lečenju, za ublažavanje i lečenje različitih tegoba.
Majčina dušica. Višegodišnja, grmasta biljka svetlozelenih listova sa aromom metvice i limuna. Osetljiva je i treba je brati pažljivo – ne čupati je iz korena, već odsecati makazama gornju polovinu lisnatih grančica. Koristi se ili kao mleveni listovi, ili celi sveži listovi – koji imaju oštriju aromu od suvog. Odlična je za jela od piletine, ribe i povrća, dobro dođe i u supama.
Mirođija. Biljka višestruko perastih listova i nežno oštrog, specifičnog ukusa i mirisa, najjaču aromu ima pre nego što procveta. U kuhinji se koristi, kako sveže ili suvo lišće, tako i seme. Najčešće se koristi uz kuvani grašak, krastavce (za kiseljenje), uz ribu, krompir i paradajz. Kada je u pitanju sveže lišće, najbolje je dodati ga neposredno pred posluženje, jer kuvanje svežeg lišća uništava ukus.
Majoran. Drugi naziv za ovu biljku je babina duša, osim u ishrani koristi se i za lečenje, blagotvorno deluje protiv prehlada, reuma, stomačnih tegoba… Blagog je i slatko gorkog ukusa, a od njega se u kuvanju koristi sveže celo lišće ili sušeno izmrvljeno. Dodaje se jelima sa ribom, mesom i živinom. Kao svež, može se dodati salatama.
Origano. U pitanju je divlja varijanta majorana, sa jačiim mirisom i reskijom aromom.U kuhinji se koriste vrhovi grančica – sveže lišće, ili suvo usitnjeno. Zbog svog karakterističnog miris a i ukusa, gotovo neodvojivi je sastojak svake pice i osnovni je začin u italijanskoj, grčkoj i, uopšte, mediteranskoj kuhinji.
Žalfija. Jedna od najstarijih biljaka koja se koristila u narodnoj medicini i kuhinji. Najpoznatija je kao čaj, ali i u kuhinji, dodajući jelima ukus mente. Koristi se sveži ili suvi list, ceo ili mleven. Odlično ide uz svinjetinu ili u nadevima za piletinu, uz kobasice i slično. Suva žalfija je jača od sveže, zato je treba stavljati u manjim količinama.
Ostavite komentar