Gastronomija

Začinske biljke u kuhinji

Začinske biljke u kuhinji
Podeli dalje

Praksa dovodi do savršenstva u svemu, pa tako i u kuhinji. Kombinovanje određenog začina uz određenu vrstu hrane nije jednostavno, ali vremenom ćete steći rutinu. Tome u prilog, u sledećim redovima predstavljamo Vam najkorisnije začine i njihovu upotrebu.

 

 

 

Praksa dovodi do savršenstva u svemu, pa tako i u kuhinji. Kombinovanje određenog začina uz određenu vrstu hrane nije jednostavno, ali vremenom ćete steći rutinu. Tome u prilog, u sledećim redovima predstavljamo Vam najkorisnije začine i njihovu upotrebu.

 

Lovorov list. U pitanju je biljka tamnozelenog lista i reske arome, koja raste do čak 8 metara. Koristi se i kao lek i kao začin, sadrđi u sebi eterično ulje, skrob, tanin, gorke supstance, a koristi se svež ili suvi list. Odličan je uz jela od goveđeg mesa, razne čorbe, ili jela koja se dugo kuvaju. Stavlja se radi arome, nije jestiv.
 
Peršun. Dvogodišnja biljka izuzetno prijatnog mirisa i karakterističnog ukusa. Nema neku značajniju kalorijsku vrednost, ali je bogat mineralima i vitaminima i u kuhinji je nezaobilazan. Koristi se i plod i koren i listovi. Nezamenljiv je u supama, sitno seckano lišće dodaje se u jela od ribe i u razne čorbe. Osim u ishrani, koristi se i u homeopatskom lečenju, za ublažavanje i lečenje različitih tegoba.
 
Majčina dušica.  Višegodišnja, grmasta biljka svetlozelenih listova sa aromom metvice i limuna. Osetljiva je i treba je brati pažljivo – ne čupati je iz korena, već odsecati makazama gornju polovinu lisnatih grančica. Koristi se ili kao mleveni listovi, ili celi sveži listovi – koji imaju oštriju aromu od suvog. Odlična je za jela od piletine, ribe i povrća, dobro dođe i u supama.
 

Mirođija. Biljka višestruko perastih listova i nežno oštrog, specifičnog ukusa i mirisa, najjaču aromu ima pre nego što procveta. U kuhinji se koristi, kako sveže ili suvo lišće, tako i seme. Najčešće se koristi uz kuvani grašak, krastavce (za kiseljenje), uz ribu, krompir i paradajz. Kada je u pitanju sveže lišće, najbolje je dodati ga neposredno pred posluženje, jer kuvanje svežeg lišća uništava ukus.

 
Bosiljak. Ovo je biljka slatkog mirisa i oštro slatkog ukusa. Najrasprostranjeniji je zeleni bosiljak, ali postoji i ljubičasti i tamni bosiljak. Suvi bosiljak se razlikuje od svežeg, po tome što ima ukus mente. Koristi se kao sveže, suvo ili usitnjeno i dodaje se, uglavnom, mediteranskim jelima, salatama i piletini. Odlično se slaže uz maslinovo ulje.
 

Majoran. Drugi naziv za ovu biljku je babina duša, osim u ishrani koristi se i za lečenje, blagotvorno deluje protiv prehlada, reuma, stomačnih tegoba… Blagog je i slatko gorkog ukusa, a od njega se u kuvanju koristi sveže celo lišće ili sušeno izmrvljeno. Dodaje se jelima sa ribom, mesom i živinom. Kao svež, može se dodati salatama.

 

Origano. U pitanju je divlja varijanta majorana, sa jačiim mirisom i reskijom aromom.U kuhinji se koriste vrhovi grančica – sveže lišće, ili suvo usitnjeno. Zbog svog karakterističnog miris a i ukusa, gotovo neodvojivi je sastojak svake pice i osnovni je začin u italijanskoj, grčkoj i, uopšte, mediteranskoj kuhinji.

 

Žalfija. Jedna od najstarijih biljaka koja se koristila u narodnoj medicini i kuhinji. Najpoznatija je kao čaj, ali i u kuhinji, dodajući jelima ukus mente. Koristi se sveži ili suvi list, ceo ili mleven. Odlično ide uz svinjetinu ili u nadevima za piletinu, uz kobasice i slično. Suva žalfija je jača od sveže, zato je treba stavljati u manjim količinama.

 


Podeli dalje

Ostavite komentar

Click here to post a comment

Facebook