

Pod uticajem učenja jezika, vremenom dolazi do učvršćenja samo onih glasova koji se koriste u sredini u kojoj dete živi. Istovremeno, glasovi koji se ne koriste trajno nestaju. To je razlog zbog kojeg odrasli nikada ne uspevaju u potpunosti da savladaju ispravan izgovor stranog jezika. S druge strane, bez obzira na nacionalnu ili rasnu pripadnost, život od rođenja u određenoj govornoj sredini omogućuje besprekorno glasovno ovladavanje jezikom. To drugim rečima znači da dete od najranijih dana poseduje predispoziciju za učenje bilo kojeg jezika. Sa tog aspekta poželjno je rano učenje stranog jezika.
Istovremeno, postoji i niz argumenata zašto to nije dobro. Deca iz dvojezične sredine, dakle, u naj povoljnijim uslovima za paralelno učenje dva jezika, prilikom polaska u školu pokazuju oskudnije poznavanje jezika od onih koja su učila samo jedan. Pri tom, kod mnoge dece, učenje dva jezika stvara konfuziju. To je posebno izraženo u situacijama kada dete oba jezika uči od iste osobe, pa ih naizmenično upotrebljava. Ipak, većina dece živi u sredinama gde se govori samo jedan – maternjim jezikom. U tom slučaju mogućnost učenja stranog jezika podrazumeva upis deteta na određeni kurs. Na učenje stranog jezika u takvom slučaju treba se odlučiti onda kad dete relativno dobro savlada maternji jezik i to, kako u bogatstvu račnika i tačnosti izražavanja, tako i u pogledu pravilnog izgovora. Poznavanje čitanja i pisanja nije nužan uslov za počinjanje učenja stranog jezika.
Izvor: Moja beba
Ostavite komentar