Ko je zapravo Marta Jovanović, naše gore list iz oblasti umetnosti i kulture, umetnica koja je svoje radove izlagala u Pančevu, Beogradu, preko Rima, Londona, Vašingtona i Njujorka?
Marta je žena koja ruši stereotipe o tradicionalnim kanonima lepote i koja stalno pomera granice i ponovo je, nakon 2 ,u Beogradu gde će se predstaviti izložbom It is my body. Jedan razlog više da uradimo intervju sa njom.
Naše gore list iz oblasti umetnosti i kulture, umetnica koja je svoje radove izlagala u Pančevu, Beogradu, preko Rima, Londona, Vašingtona i Njujorka, žena koja ruši stereotipe o tradicionalnim kanonima lepote i koja stalno pomera granice, Marta Jovanović, ponovo je – nakon 2 godine u Beogradu gde će se predstaviti izložbom It is my body. Jedan razlog više da uradimo intervju sa njom.
1. Ispričajte nam nešto više o sebi. Kako je tekao vaš razvojni put od devojčice iz Beograda, preko studentkinje škole Scuola Lorenzo de Medici, pa sve do mlade umetnice sa diplomom Bachelor of Arts prestižnog americkog univerziteta Tulane?
-Relativno prirodno i bez velikih planova, moram da priznam. Kao mala sam želela da budem modni kreator i neumorno crtala delove odeće u školskim sveskama. Nisam mislila da sam posebno talentovana za umetnost. Kad sam otišla u inostranstvo na studije, pokušala sam da studiram biznis ali sam shvatila da i pored najbolje namere, to jednostavno nije za mene i okrenula sam se jezicima, literaturi, pozorištu i naravno slikanju i crtanju. Firenca je bila preokret za mene, tada sam shvatila da ću biti umetnik ili ništa, da nema kompromisa, da samo moram biti hrabra da izdržim sve kritike i da sama podnesem sve rizike i preuzmem apsolutnu odgovornost za svoje odluke. Tako je i bilo.
2. Koliko je teško biti umetnik danas, pa još žena umetnica, pa još umetnica performansa gde koristite toliko različitih formi umetnosti za izražavanje?
-Mislim da je generalno život postao jako komplikovan, ne samo umetnicima. Sva zanimanja su komplikovana danas. Konkurencija je jako ozbiljna. Kad je u pitanju činjenica da sam žena i performans umetnik, zavisi od kulture u kojoj se nađem u trenutku. U Njujorku nikad nemam problem sa tim, nikad mi se nije desilo da sam pomislila: ah! ovo je problem jer sam žena i performans umetnik. U Italiji mi se često desi da me ljudi pitaju šta je uopšte performans. U Srbiji se ne suočavam sa svakodnevicom tako da ne znam. Moram da priznam da sam imala veliku sreću kao umetnik da kao relativno mlada saradjujem sa nekim od važnih internacionalnih kustosa, da steknem odredjen broj kolekcionara koji podržavaju moj rad, tako da nisam kanonski slučaj. Baš zato što se osećam donekle privilegovana, moj rad je okrenut ženama, njihovoj važnosti za umetnost, za istoriju. Muški članovi moje italijanske porodice me često nazivaju feministkinjom, kroz polušalu.
3. Koliko je potrebno odricanja da bi se uspelo u poslu kojim se bavite?
-Nedavno sam pročitala članak o dnevnoj rutini uspešnih ljudi. Vrlo su slične: sport u rano jutro, rad, rad i rad, večera sa porodicom, još malo rad, san i tako skoro svaki dan. Danas kada, na moju veliku sreću, radim više nego ikada, ne namerno i ne planirano, moja rutina liči na prethodno pomenutu. Obožavam to što radim i svaki dan je nova avantura, tako da ne mislim da je odricanje ako nemam svaki vikend slobodan ili ne pijem kafu svako popodne sa drugaricama. Za uspešne žene koje nemaju decu se smatra da su „žrtvovale“ porodicu da bi imale karijeru. Ja ne mislim da je tako uvek, mislim da svako od nas ima pravo izbora i donosi odluke shodno sopstvenim prioritetima. Posao može da se voli, onda nije teško i nije žrtva.
4. Poznati ste kao umetnica koja voli da provocira svojim radovima. Prošli put kada ste bili u Beogradu, napravili ste performans posvećen Danu mladosti, par godina ranije imali ste jednako intrigantan projekat Happy B-day Barbie, vrlo ličnu izložbu fotografija Absence…šta za vas znače ti performansi i kakve poruke prenosite gledaocima, posetiocima, učesnicima?
-Volim da usmerim pažnju na nezgodne stvari, one koje bi rado ostavili u nekom mračnom ćošku sećanja, jer mislim da ne možemo da “porastemo” ako nas malo ne zaboli. Mislim i da treba da poznajemo ličnu istoriju kao i istoriju naśeg okruženja da bi mogli da razumemo sebe i svet oko nas. Ne samo da bi živeli u harmoniji sa drugima, već iznad svega sami sa sobom.
5. Vaši radovi i viđenje sveta spojili su vas sa mnogim zvučnim imenima iz oblasti umetnosti. Kako je raditi sa svetskim velikanima (Akile Bonito Oliva, Umberto Skroka, Keti Batista, Jovana Stokić, Jan Fabre,…)?
-Svaki od tih susreta je velika škola za mene, svako na svoj način, ali mislim da u našoj svakodnevici, „nezvučna imena“ mogu da nas nauče još više. Svakodnevna interakcija je ono što nas formira i čini „velike“ susrete toliko važnim. Ljudi sa kojima se srećem svakodnevno su moja snaga, od moje dvadesetogodišnje asistentkinje u Njujorku bez čijeg mišljenja ne donosim važne odluke, jer je njen um svež i neuslovljen svakodnevnim dilemama kao moj, do mog supruga sa kojim svako veče imam „brifing“ i bez koga mi nikad ne bi ni palo na pamet da obrijem glavu za performans Prinćipe di Montenevozo u Rijeci ili da odem na jedno veče iz Majamija u Brisel da bi fotografisala trupu Jana Fabra.
6. Iza sebe imate impresivan broj izložbi i izlaganja; možete li nam već sad izdvojiti omiljenu?
-Sve izložbe i performansi do sada su mi jednako dragi i svakom sam se predala cela, a stvarno omiljeni mi je svaki sledeći projekat, tu je izazov.
7. Kako izgleda živeti, raditi, stvarati u tri države, tri grada?
-U početku je bilo komplikovano, danas je prirodno. Zahtevno, ali jako uzbudljivo. Smatram to velikom privilegijom.
8. Kako izgleda jedan dan Marte Jovanović?
-Rano ujutro sport , pa doručak , pa rad. Ako nemam poslovni ručak ili sastanak ne izlazim iz ateljea pre kasnog popodneva ili večeri. Obavezna je i poseta galerijama i muzejima da pogledam izložbe i performanse, otvaranja izložbi i slični dogadjaji. Večeram sa prijateljima ili sa poslovnim saradnicima . A najdraži I najlepši deo dana mi je obaveznih nekoliko sati sa suprugom na kraju dana.
9. Šta radite i kako ispunjavate vreme kada se ne bavite umetnošću, šta vas opušta?
-To vreme skoro da ne postoji! Moj suprug je u svetu umetnosti kao i cela moja italijanska porodica, skoro svi naši prijatelji, tako da se i za vreme porodičnih okupljanja i na najegzotičnijim putovanjima posećuju galerije i muzeji a kada oni ne postoje u datom trenutku ili oblasti, bar jednom dnevno bacim pogled na neki od sajtova sa art vestima. Osim toga sam ovisnik o moru i plažama, ništa me ne opušta kao pogled na marinu na ostrvu Ponca gde provedemo par nedelja svakog leta. Najepše je u rano veče kad se barke vraćaju sa dnevnih izleta i more ima srebrnu boju.
10. Šta vas očekuje posle Beograda?
-Promocija moje prve monografije u Njujorku. Jako sam uzbudjena oko toga! Izlazi krajem ove godine, a napisala ju je poznata istoričarka umetnosti i direktorka “Sotheby’s institute” u Njujorku, Keti Batista
11. Za vas je uspeh…
Moj privatni život bez kog sve ostalo ne bi bilo moguće.
12. Koliko koristitie društvene mreže, i da li imate twitter, facebook i instagram? Koja vam je od ovih DM najdraža i sa kojom najlakše komunicirate?
Koristim društvene mreže ali nisam opsednuta. Internet obožavam jer čini dostupnim gomilu informacija. Imam twitter (martaxjovanovic), facebook i instagram. Instagram je trenutno moj apsolutni favorit, a možete me pratiti na studiomartajovanovic.
Ostavite komentar