Cyber Queen bosanske ali i srpske i regionalne web scene, istinski zaljubljenik u internet i društvene mreže, najtviteraš u BiH u protekloj godini – to može biti samo jedna jedina i neponovljiva Hana Kazazović.
Cyber Queen bosanske ali i srpske i regionalne web scene, istinski zaljubljenik u internet i društvene mreže, najtviteraš u BiH u protekloj godini – to može biti samo jedna jedina i neponovljiva Hana Kazazović.
1. Ko je Hana Kazazović offline?
Obično oni koji me prate online nakon upoznavanja budu iznenađeni. Zamišljaju me višom, glasnom i slobodnom. Činjenica jeste da sam puno otvorenija kada pišem i da sam offline prilično povučena, tiha i dobrim dijelom stidljiva (posebno kada sam u većim grupama) ali mi do sad još nikako nije jasno kako pišući ostavljam utisak visoke osobe. U suštini, sasvim obična djevojka sa hiljadu mana i problema, kao i svako drugi 😉
2. Kako si se upoznala sa internetom?
Konkretno sam se prvi put sa internetom upoznala 1995. godine na fakultetu u Zrenjaninu gdje sam krenula na studij informatike. Za one koji ne znaju 3 godine sam provela u Vojvodini kao izbjeglica i tamo završila srednju školu i pokušala studirati, međutim zbog povratka kući u Zenicu od tog studija nije bilo ništa. Uglavnom, na nekom predavanju su nas posjeli pred računare i pokazali nam internet. Gledala sam u ekran kao da će mi neko iskočiti iz njega i napasti me, hahaha. A moje značajnije „druženje“ sa internetom je počelo dvije godine kasnije kad smo prvi put kupili računar i prikopčali se na „Dial-up“ konekciju pa sam kod kuće mogla početi sa istraživanjem.
3. Kako je nastao blog Cyber Bosanka, šta je bio povod?
Blog Cyber Bosanka je nastao nakon što sam nekoliko godina pisala na blog servisima pod pseudonimom. Odavno sam shvatila da volim pisati i u nekom svom snu sam uvijek vidjela sebe kao osobu koja piše i od toga živi, čak i kad je to bilo nezamislivo. Pa sam onda čitajući blogerski bukvar (blog Dragana Varagića) skontala da je jedan od koraka na tom putu i pokretanje vlastitog bloga na kojem bih pisala i to pod svojim imenom. Tako je nastala Cyber Bosanka, kao neki moj „ozbiljni“ početak u cyber svijetu.
4. Gde pronalaziš inspiraciju za postove?
Svuda oko sebe. Konkretno, kada sam odlučila da ću se baviti pisanjem u životu pročitala sam negdje na internetu da bi svako ko se želi baviti pisanjem trebao stalno pisati i tražiti teme oko sebe. Tako ja već odavno svaku pojavu, događaj i sve što se oko mene dešava posmatram na način da uvijek gledam da li o tome mogu pisati. Kad idem negdje razmišljam da li o tome mogu pisati i koliko bi to bilo zanimljivo, pa onda dalje analiziram za koju publiku bi bilo interesantno jer sam već u fazi da pišem na nekoliko mjesta. Ista situacija je sa gledanjem TV-a, čitanjem vijesti na internetu, diskusija koje vodim sa drugima i sl. Znači najčešće pitanje koje sama sebi lično postavljam jeste „Da li bih o ovome mogla pisati i kako?“
5. Nakon izleta u offline poslove, poput grafičkog dizajna i vođenja sopstvenog biznisa, obrela si se u uredništvu online magazina – Intermezzo.ba. Reci nam nešto više o tome.
Konkretno angažman na Intermezzo.ba je karakterističan po tome što sam ga dobila zahvaljujući svom online životu – ljudima koje sam prvo upoznala na internetu pa kasnije i uživo, i mom pisanju koje su oni pratili. Nakon što sam dobro utvrdila da sam nikakav trgovac i bila prinuđena zatvoriti svoju radnju nakon skoro 6 godina, pisala sam post o tome kako tražim posao. Njima je trebao neko ko će se posvetiti magazinu Intermezzo.ba i usmjeriti ga u novom pravcu. Poklopile su nam se želje i mogućnosti pa je tako došlo do saradnje. Za sada sam tu i trudim se sve ono što znam iskoristiti te napraviti od njega neku vrstu magazina koji će biti prepoznatljiv. Imamo dosta planova pa se nadam da ću ih uspjeti ostvariti u narednom periodu.
6. Koje su sličnosti a koje razlike između offline i online poslova – iz tvog iskustva?
U suštini sve zavisi od toga koji su poslovi u pitanju pa mi je zato teško praviti neka poređenja. Ako poredim svoje lično iskustvo vođenja trgovačke radnje sa poslom na internetu, onda su razlike u tome što sam zbog radnje stalno morala biti u pokretu, zbog nabavke robe i rada u njoj, dok sad recimo sjedim kod kuće i nemam konkretno radno vrijeme. Međutim, to upravo dovodi do toga da sam došla u fazu kad ću morati uvesti neko vrijeme u kojem neću raditi nego se posvetiti sebi i svom životu.
Što se tiče ostalog uglavnom je sve slično – moraš naći ciljnu skupinu, komunicirati sa kupcima i ponuditi im svoje proizvode. Sad je samo stvar u tome hoćeš li im prodavati majice sa natpisima ili zanimljiv tekst.
7. U kojoj meri je razvijena blogosfera u BiH?
– Slabije smo razvijeni od susjednih zemalja, to je činjenica. Ja se trudim i kopam na sve strane pokušavajući pronaći što više zanimljivih blogova, međutim u BiH još uvijek nema mnogo onih koji pišu blog pod svojim ličnim imenom i sa nekim konkretnim ciljem. Mi smo zbog praćenja te naše blogosfere napravili Bhblog.net direktorij i u njega se kolege i ja trudimo ubaciti sve BH blogove koje pronađemo. Za sada tu ima zanimljivih blogova, ali moglo bi ih biti i više. Čini mi se da u BiH još uvijek nije dovoljno prepoznata korist koju blog može donijeti pa se zato i teško odlučuju na to. Pri tom ne mislim na materijalnu korist, naravno.
8. Može li se u BiH od weba živeti? Ima li tu zarade?
Koliko ja znam jako teško. Još uvijek oni koji imaju pare od kojih bi web mogao živjeti nisu svjesni njegovih mogućnosti i ne poznaju ga dovoljno. Mislim da 95% budžeta za reklamiranje ide ostalim medijima i svi još uvijek više vjeruju u Jambo plakate i reklamu na TV-u nego u internet. A kad dođu na internet onda su fokusirani samo na najposjećenije stranice ne trudeći se da obrate pažnju na ciljna tržišta kojima žele prenijeti svoju poruku.
Jedini konkretan novac na internetu u BiH za sada uzimaju nevladine organizacije i udruženja koja ga na osnovu raznih projekata dobiju od stranaca. Ili mediji koji su uvezani sa agencijama ili u vlasništvu agencija.
9. Jedan si od osnivača portala Zenica Online; u okviru kojeg se baviš predstavljanjem i promocijom grada na pozitivan način. Koliki tim ljudi je neophodan za vođenje jednog takvog kompleksnog online portala, budući da imate jako mnogo raznovrsnog i opštekorisnog sadržaja?
Iza Zenica Online stojimo moj suprug i ja, a imamo saradnike koji povremeno pišu za njega opet iz ljubavi. Nisu stalni niti obavezni, pa sve što urade za portal urade na dobrovoljnoj osnovi i u zavisnosti od svog raspoloženja. Nije nam bila želja raditi informativni portal grada nego više napraviti magazin koji će se moći čitati bez obzira na vrijeme pisanja tekstova ili temu. Čini se da smo uspjeli u tome jer znam da ga vrlo rado čitaju i ljudi koji nikad uživo Zenicu vidjeli nisu.
Dakle ne treba veliki tim nego osobe koje znaju šta hoće i koje dijele istu viziju.
10. Na ovogodišnjoj Etrgovini bila si jedan od predavača, sa interesantnom temom “Pregled BiH blogerske scene”. Kakva su ti iskustva povodom tog angažmana :)?
Uf, odmah se sjetim treme koja me obuzela od tog nastupa. Kako rekoh na početku, inače sam vrlo povučena i bina sasvim sigurno nije mjesto na kojem se volim naći. Ako izuzmem to iskustvo mog predavanja za koje znam da je moglo biti mnogo bolje da nije bilo treme sva ostala iskustva su bila fenomenalna. Tad sam prvi put upoznala i „oživjela“ mnogo avatara i zaista je bilo super. I na ostalim predavanjima sam puno naučila, tako da sam zaista zahvalna organizatorima koji su me zvali i omogućili mi da prisustvujem Etrgovini.
11. Urednica, blogerka, suosnivač, predavač…kad, kako i na koji način uspevaš da podmiriš sve te izazovne profesionalne obaveze?
Pa pošto je sve ovo što si nabrojala vezano za internet i računar uspijevam 🙂 Bilo je problematično dok sam imala i radnju koja baš nema veze sa svim ovim i tad je dolazilo do situacija da ne znam šta bih prije radila. Što se tiče ovih poslova stižem zato što volim sve te uloge i vrlo rado se odreknem nekih drugih stvari da bih im se posvetila. Ustajem rano, ne gledam TV, ne čitam novine, uopšte se trudim da ne dangubim i trošim vrijeme na gluposti. Za sada mi uspijeva, mada mislim da sam tu negdje na granici sa brojem uloga, više ne bih mogla podnijeti 😉
12. Ima li u cyber svetu mesta za privatni život? Čemu se Hana posvećuje kada isključi računar?
Naravno da ima. Offline se družim sa ljudima koji me trpe ovakvu kakva sam i čak vole 🙂 Moj mali mikro svijet ne uključuje puno osoba – tu su suprug, mama, tata i brat. Oni su ti kojima posvećujem svoje slobodno vrijeme, uz još par prijatelja koje imam ovdje u Zenici. Nažalost, najbolji prijatelji mi žive daleko pa sam uskraćena za mnoga stvarna druženja, osim kad dođu u Zenicu pa mailove možemo zamijeniti pravom pričom. Zbog toga vrlo često poželim da imam malo više novaca i da češće mogu putovati te se tako družiti uživo sa svim dragim ljudima. Biće i to nekad, nadam se 🙂
13. Preporuka i savet ljudima koji se tek otiskuju put blogosfere?
Ako žele od svog bloga napraviti nešto ozbiljno neka prouče tekstove na internetu koji govore o tome. Tu opet moram spomenuti blog Dragana Varagića i knjigu Blog osnove u kojoj će pronaći sve što trebaju znati za početak. Važno je da znaju i zbog čega žele pisati blog te šta im je cilj. U skladu sa tim odrediće i ciljnu publiku kojoj se obraćaju. Da me ne shvate pogrešno, može cilj biti i zadovoljenje svojih ličnih potreba za pisanjem i za iznošenjem svojih stavova. I ono što je najvažnije ako pišete pod svojim imenom – morate stajati iza svojih riječi. A to znači da pišete samo ono što biste pred bilo kim mogli reći. Ovo se posebno odnosi na situacije u kojima kritikujete nekog ili nešto.
Eh, ovo je intervju gdje se bas vidi kakva si.
I ja te volim, samo to ne znam reci. 😉