Računari i multimedija

Pojam i vrste hakera

Podeli dalje

Osnovni kriterijum podele hakera jeste prema etičkoj prirodi dela kojima se bave. Tu postoje:

Bele kape“ (White hat hackers) – bave se zaštitom sistema i mreža računara. Trude se da poboljšaju zaštitu sistema da ne bi došlo do „provaljivanja“ u njih i nanošenja štete. Strogo se pridržavaju pravila hakerske etike u korišćenju informacija i moći. Nastali su krajem 70-tih godina prošlog veka od odreda  Tigrova, čitavih timova sastavljenih od hakera, koji su bili zaduženi za održavanje bezbednosti sistema u laboratorijama i velikim kompanijama. Tigrovima je to profesionalna orijentacija, njihov posao je da hakuju kako bi ispitali ili poboljšali slabosti postojećih sistema računara. Po pravilu se „iznajmljuju“ od kompanija da bi „provalili“ u računar, a zatim obavestili vlasnika na koji način je to urađeno i kako popraviti određenu manjkavost bezbednosti.

Sive kape“ (Gray hat hackers) – jesu nešto između „crnih“ i „belih“ kapa. Većinom su to hakeri koji su u mladosti tokom učenja na računarima kršili Etiku, da bi kasnije to svoje stečeno znanje primenjivali po svim njenim pravilima. Takav je, na primer, nemački haker Mixter koji se u javnosti deklarisao kao „siva kapa“ koja je od nedavno postala „bela kapa“  jer je shvatio da je, „prekoračivši zakonske granice ispao budala pred nemačkim pravosudnim zvaničnicima.“ Ove vrste hakera prepliću se i ima ih i među „crnim“ i među „belim kapama.“

Crne kape“ (Black hat hackers) – gledano „spolja“, totalno su suprotni „belim kapama“. Preziru pripadnike „belih kapa“ i trude se da „slome“ svaki vid zaštite računara. I oni poštuju Levy-jevu etiku, s tim što je interpretiraju na sasvim drugi način. Princip da sve informacije treba da budu slobodne daje im opravdanje da provaljuju u tuđe sisteme. Uz Levyjevu Etiku, poštuju i izmenjenu verziju New Hacking Manifesta  u kome osuđuju hakere „bele kape“. Preziru bavljenje računarima iz materijalnih razloga, kao i industriju koja zarađuje novac na poboljšanju bezbednosti računara. Neretko se dešava i da unište neki deo sistema, obore neku veb stranicu ili obrišu dokumenta iz računara u koji su „provalili“. U njihove aktivnosti spada i kreiranje i oslobađanje „virusa“ i „crva“ koji nanose štetu korisnicima računara. Ne treba ih mešati sa ljudima koji prave „viruse“ bez namere da ih ubace u druge računare, već samo radi ispitivanja postojeće bezbednosti nekog računara.

Ako za kriterijum uzmemo stručnost za određeni program, operativni sistem ili neku oblast kao što smo već pomenuli u prethodnom poglavlju postoje: Unix hackers, Windows hackers, Game hackers…
 
Mnogo detaljnija i preciznija podela je na sledeće vrste hakera koje se međusobno prepliću i dopunjuju jer bez znanja jedne oblasti računara nije moguće postati ekspert u drugoj. Dakle, ovde su kriterijumi za klasifikaciju i nivo veštine rada na računaru, i sfera interesovanja i etički momenat samog hakovanja. Tu postoje:
 
•    old school hackers – hakeri „stare škole
•    phreakers
•    crackers
•    warezd00dz
•    hacktivists
•    larval and newbies
•    cript kiddies i lamers

Ova podela hakera na vrste prema više kriterijumima je uslovna i nikako nije konačna. Za neke vrste teško je pronaći tačne granice, neke se međusobno prepliću dok neke ne mogu jedna bez druge. Svaka klasifikacija hakera je uslovna i nikako nije konačna. U svakom slučaju, za očekivati je da se sa razvojem kompjuterske industrije poveća i segmentacija ove mlade potkulture, kao i broj njenih pripadnika.U svakom slučaju, za očekivati je da se sa razvojem kompjuterske industrije poveća i segmentacija ove mlade potkulture, kao i broj njenih pripadnika.
 
Izvor: Svet hakera
 
 

 


Podeli dalje

Ostavite komentar

Click here to post a comment

Facebook