Istok Pavlović, jedan od vodećih internet eksperata u Srbiji, je u tekstu na svom blogu detaljno opisao kako sociolozi i psiholozi objašnjavaju fenomen Fejsbuka.
Faktor 1: Sigurnost i pripadnost. Istok objašnjava da je pojedinac na Fejsbuku kao mala beba koja je mirna dok se oko nje nešto dešava, dok ljudi pričaju, lupkaju, čavrljaju.. sa druge strane, kada ostane prazna soba i tišina, beba se odmah probudi i počne da plače. Emocije ovog tipa predstavljaju “svest o ambijentu”, gde pojedinac na jednostavan način prateći svoj News feed (svoju naslovnu stranicu) ostaje u toku i biva “deo čopora”, blizak ljudima u svom okruženju. Time pojedinac stiče neku vrstu psihološke sigurnosti i uživa u svakoj poseti Fejsbuku.
Faktor 2: Znatiželja. Na Fejsbuku dolazite do raznih informacija o vašim prijateljima. Svaka od tih informacija je u neku ruku beskorisna, ali celokupna slika, koja se stvara od gomile informacija, je korisna. To je u suštini odličan način da steknete sliku o tome šta se dešava u životu nekih osoba – možda ne savršen, ali u svakom slučaju bolje nego da sedite sami kod kuće i da blage veze nemate šta se kod nekog dešava. Tu dolazimo i do faktora znatiželje, možda čak i špijniranja tuđih života.
Faktor 3: Rešavanje problema. Prednosti ovog načina komunikacije, po sociolozima, su te da se sada mnogo lakše mogu rešiti razni problemi. Princip “slabih veza” je ovde posebno izražen. Slabe veze su veze sa ljudima koji nam baš i nisu prijatelji, već ljudi koje smo negde, u prolazu, upoznali, što kroz posao ili preko pravih prijatelja. Večina ljudi među svojim Facebook prijateljima ima najviše ovih “slabih veza”. Ako imate neki problem a nemate rešenje, velike su šanse da će se naći neko među vašim “slabim vezama” ko zna rešenje.
Izvor: Fejsbuk Srbija
FACEBOOK JE ZAMENIO VELIKOG BRATA TAKO STO SMO SADA SVI POD LUPOM U ISTOJ KUCI!
Bravo Istok, upravo tako! Svi se slazu, ali samo oko jedne cinjenice. Prividnog osecaja pripadnosti. „Mi smo deo price“. Nek mi to neko prevede. To je kao cool, ludilo, svi smo happy, sve je do jaja i svi se lajkujemo. To je sve pozeraj. Prava komunikacija bi trebalo da bude zasnovana na razmeni ideja, saradnji, kreativnosti, poznanstvima, romantici…..Nista od toga nisam ovde dobio osim lajkove za svoja umetnicka dela. Nema vise kolektivnog duha zahvaljujuci fejsu. Pre mobilnih telefona i interneta bili smo mnogo duhovniji.
Ljude na fejsu ne interesuju edukativni sadrzaji (najdublji su oni uokvireni sablonski recepti za srecu, ljubav, mudrost….), a da ne pominjem humor koji cesto biva pogresno protumacen ili totalno neshvacen…
Ljudi su previse osetljivi i sujetni tako da je humor na fejsu politicki nekorektan sto pokazuju moja istrazivanja. O humoru bih mogao da pisem citavu tezu, ali nema poente jer satira iziskuje odredjen stepen inteligencije koju ne posedujem.
Da li zaista verujete da facebook zblizava ljude? Da li ste svesni da ne samo da otudjuje ljude, vec su ljudi do te mere postali zavisni da provode po ceo dan sami kucajuci i citajuci uglavnom prozaicne sadrzaje sto sve vise zatupljuje ljude. Ta zavisnost (bolest) je uzela maha do te mere gde ga ljudi sve vise koriste i na javnim mestima poput kafica gde bi ljudi trebalo da se druze, (a ne kuckaju po androidima, tabletima…. sto je nazalost cest slucaj koji je sve osim drustvenog ponasanja), a da ne pominjem radna mesta, skole…..
Da li vam je ikad palo napamet da kada nebi bilo znakova interpunkcije poput smajlija ljudi bi jos cesce dolazili do nesporazuma zbog nedostatka intonacije, gestikulacije, kontakta ocima…Zatim, cesto sirenje dezinformacija usled masovnog neznanja o odredjenoj novosti ili temi kao i nepismenosti (nepravilnog izrazavanja uopste) sto sve ankete potvrdjuju. Dakle, nove generacije postaju sve neobrazovanije osim na polju kompjuterskog obrazovanja.
Takodje, Facebook kao „drustvena mreza“ je nastao radi kontrole ljudi. Svaka rec koju napisemo se procesuje. Da li ste znali da je normalno da u engleskoj kada konkurisete za posao obavezno vas profilisu putem fejsa, stoga se moze reci i da je isto tako i agresivna mreza.