Deca i sport su nepresušna tema. Baš kao i deca i škola, deca i njihove ljubavi, deca i društvene mreže, deca i bolesti zavisnosti… Baš kao i mnoge druge teme kada su nam deca u pitanju.
Ipak, iz iskustva sam naučila da postoji i značajna razlika između dece i sporta i dece i svih ostalih tema (problema) – dok se za probleme, odnosno u rešavanje istih, uključuju roditelji i udružuju svoje snage sa dečijim, kada su deca i sport u pitanju roditelji znaju i da odu na drugu stranu, pa i da preteraju.
Pitanje dece i sporta možemo posmatrati sa više mesta:
- Deca možda uopšte ne žele da se bave sportom
- Deca se ne nalaze niti u jednom sportu, pa svakih mesec, dva menjaju
- Deca žele sport koji roditeljima nije po volji
- Deca imaju pogrešnu predstavu šta roditelji od njih očekuju
- Deca možda i nemaju pogrešnu predstavu šta roditelji od njih očekuju, ali zato roditelji previše očekuju.
Ovo su samo neka od najčešćih problema sa kojima se suočavam u razgovorima sa roditeljima i decom. Postoji još mnogo drugih i jedno koje ću posebno izdvojiti – momenat kada zaista shvatimo da nam je dete uspešno u nekom sportu. Osvrnite se oko sebe i prisetite se koliko ste znali uspešnih sportista juniorskih, omladinskih sastava naših klubova i reprezentacija. Da li ste se zapitali gde su nestali, gde su sada i šta rade deca koja su bila „izuzetan potencijal“. Možda je i vaše dete jedno od ovakve izuzetne dece, sportista. Šta se desilo velika je tema i krupan zalogaj za svakoga, zato ću je i izdvojiti i o njoj pisati posebno.
Ukoliko dete ili deca ne žele da vam se bave bilo kakvom fizičkom aktivnošću imate lepu temu za razmišljanje i za rad. Možda se ugledalo na vas, možda je vaše bavljenje sportom i fizičkim izgledom malo previše za vaše dete, pa ide u drugu krajnost ili se plaši neuspeha i vašeg nezadovoljstva. Razloga može biti još, ali vama se otvara odlično mesto da sa vašim detetom porazgovarate i ostvarite kontakt, komunikaciju kakvu priželjkuje, ali je ćuti, pa vas poziva da ga ili je ugledate kroz manifestacije suprotne od očekivanih.
Slično se dešava i sa decom koja nemaju mira i ne mogu se pronaći u bilo kojoj sportskoj aktivnosti. Ova deca se po pravilu ne pronalaze u bilo čemu. Prečesto su treneri ili učitelji, vaspitači krivi. Situacije opet različite. Kaže mi profesionalna balerina, vlasnica jedne od popularnih škola, da ima jako male grupe za rad kako bi mogla da se maksimalno posveti svakoj devojčici i na svakom času individualno radi sa svakom od njih, kako joj velike probleme stvaraju mame, koje ukoliko baš njihova kćerka nije prva za rad toga časa (ili je ne daj bože treća, četvrta), ulaze u salu i uz komentar: „Ajde ljubavi, vežbaj ti sama, jer ti to možeš! I tako ova teta nema vremena za tebe!“ I ovakav, slobodno ću nazvati, ispad jeste tema za posebnu priču. Tako deca borave negde par časova, mesec, dva i traže drugo, večito nezadovoljna pažnjom koja im se posvećuje, rezultatima koje postižu, kvalitetom rada, prostorije…
Da li zaista želite da mi kažete da dete od 5, 6 ili 10 godina zna da proceni adekvatno kvalitet nečijeg rada? Ako može, zar onda nije bolja opcija da njoj ili nemu otvorite školu pa da zajednički vodite časove ili treninge, a ne da trošite vreme i pare na neke tamo ne tako dobre kao vi što ste.
Ima dosta primera gde se deca i roditelji ne slažu sa odabirom sporta. Dozvolite detetu da odabere. Naravno ne svaka dva meseca nešto novo, drugo i skuplje! Možda sport koji ste vi trenirali ili posebno volite zaista nije za vaše dete. Ne privlači ga, nije mu atraktivan, izazovan, ne voli ga, a gde nema ljubavi nema ni rezultata.
Dozvolite detetu da slobodno trenira, da zna da postoje i pobede i porazi i da se uči i iz jednih i iz drugih. Stavite mu do znanja da ne očekujete da bude najbolje, da sme da promaši, padne, itd. Ukoliko dete vodite iz ovih pobuda na trening, nemojte to raditi, odmah prekinite, jer nema tu rezultata ni za dete, a kamo li za vas. Očekivanja su vam previsoka i nerealna, jer ako dete stalno juri da postigne ono što vi očekujete, rezultate nikada neće postići.
Ne zaboravite – sport je za sve, ali vrhunske rezultate postižu samo oni koji mu daju mnogo, mnogo više od drugih, pod uslovom naravno da to i iskreno žele, da je autentično njihova želja. I naravno, da vole!
Autor: dr Olivera M. Ćirković
Ostavite komentar