Nesumnjivo, svi dobro znamo kako izgleda kad mama poludi, a ne sme to da prikaže jer se obično desi u javnosti ili pred nekim znanim i neznanim nam licima.
I ne, ovde ne govorim o pucanju i izlivu besa kao iz pretis lonca, već mislim na sve one situacije kad su deca posebno nestašna ili pređu sve granice prihvatljivog ponašanja, onda kada se naročito trude da urade baš sve kako ne treba i baš ono za šta znaju da će izazvati bes i ljutnju kod mame.
E pa, dan kada sam shvatila da sam i ja princeza, da smo sve mi mame pomalo princeze bio je dan kad je fotografija vojvotkinje od Kembridža od pre dva meseca obišla svet. Naizgled, ništa posebno, još jedna u nizu fotografija princeze Kejt sa decom. A onda sam spazila taj karakterističan pogled i stisak zuba. O, da. Dobro znani potez nakon kojeg dolazi dobro poznata rečenica:
„Pazi ovamo. Sad i ovog trenutka ima da si se smirio i počeo da se ponašaš kako treba ili si gotov kad dođemo kući. Da li sam bila kristalno jasna?“ ili nešto slično, već shvatate poentu.
Čak je i meni, sa pozamašnim mama stažom, ova fotografija donela trenutak olakšanja znajući da postoji univerzalna stvar koja povezuje sve mame širom sveta, na koju čak ni poznati i slavni nisu imuni. Olakšanje u smislu da mi je drago što bar neko nije sakrio ovakav momenat, tako dobro znan i blizak svima nama, da i druge mame shvate da i poznate mame umeju da polude, jednako kao i svaka od nas. Jer, ma kako jake i staložene bile, ljudi smo od krvi i mesa i potpuno je prirodno da pokleknemo i pitamo se jesmo li dobre kao što mislimo, možemo li bolje, kako to one (neke tamo, kojegod, mogu bolje)..
Sve(t) se možda menja, ali neke stvari ostaju iste: još se živo sećam istog pogleda koji je pokojna baka znala uputiti ujacima (iako su tad bili skoro pa potpuno odrasli); moja majka meni (ledila mi krv u žilama); ja danas mojoj deci. Nije baš u svakoj prilici delotvoran, ali definitivno jedan od delotvornijih načina da se smiri sporna situacija, zar ne 🙂
Ostavite komentar