Steve Jobs, čovek koji je promenio živote ljudi širom planete, inspirisao je mnoge, među njima i doktorku Robyn Silverman, specijalistu za dečiji razvoj, da se pozabavi njegovim životom i radom, otkrivajući šta sve deca mogu da nauče iz njegovog primera.

Steve Jobs je nebrojano puta isticao koliko je važno voleti svoj posao i ono čime se bavite; da se ne zadovoljavate dopadanjem, već da pronađete ono u čemu ste dobri i što vas ispunjava. Deca iz ovog primera mogu naučiti da je, za zdravo odrastanje, neophodno biti svoj i imati svoj stav – ne moraju ići na tenis samo zato što je to sada popularno i sva deca idu, ili slušati Justina Biebera zato što ga svi slušaju i slično. I mi kao roditelji, treba da znamo kad da ustuknemo i dozvolimo deci da sama otkriju šta je što vole i u čemu su dobri, radij enego da im namećemo neke svoje ideje ili neostvarene snove.
Podstičite kreativnost i eksperimentisanje.
Kako je sama doktorka lepo istakla, niko ne može osporiti činjenicu da je Steve Jobs bio majstor kreativnosti, izmislivši nešto što ranije nije postojalo – i tu leži poruka deci – detinjstvo je idealno vreme istraživanja jer, ulozi su mali i nema straha od gubljenja novca ili posla, rasta kamate, i dr., ako se uprljaju igrajući se sa blatom, izigravaju majstora sa tatinim alatom razbijajući tranzistor i slično. Deci treba dozvoliti (u granicama normale) da istražuju i okušavaju se u novim poduhvatima; detinjstvo suviše brzo prođe, a mi kao roditelji trebamo im dozvoliti da rastavljaju i sastavljaju – ko zna, možda i sami izmisle nešto sasvim drugačije i novo! U svakom slučaju, deca na taj način podstiču kreativnost i otkrivaju u čemu su dobri, šta im leži i šta vole. Neka veruju da ne postoje pogrešni odgovori i rešenja, već samo još neotkriveni.
Nisu svi putevi konvencionalni.
Poznat je podatak da je Steve Jobs napustio koledž, nakon pažljivog i analitičkog razmišljanja, ističući kako, u to vreme, nije znao čime želi da se bavi u životu. Umesto toga, krenuo je na časove koji su ga zanimali – tipografija (izbor i organizacija slova i znakova). Upravo ova disciplina ga je inspirisala na kreiranje različitih fontova u kompaniji Apple, a nakon što je izmišljen personalni računar u njegovoj garaži. Iz ove priče, deca mogu izvući pouku da, čak i u situacijama kada iz nekog razloga ne nastave školovanje, ne trebaju dizati ruke od svega, već se uhvatiti u koštac i raditi. Na sebi, učiti i nadograđivati sebe, stalno pronalazeći on ou čemu će biti dobri, ponekad i rizikovati, kako bi ostali svoji. Naša uloga kao roditelja je da im ne budemo tzv. ’kamen spoticanja’ tako što ćemo im ceo put ucrtati – ono što mi mislimo da je dobro za naše dete, ponekad i nije tako dobro za njih same. Mi smo tu da ih usmeravamo i pomažemo im, ne da umesot njih pravimo planove i donosimo odluke koje na njih čekaju.
Svako ima mogućnost da promeni svet.
Steve Jobsa su usvojili ljudi koji nisu pohašali koledž, nisu bili imućni a ni povezani sa uticajnim ljudima, pa je i pored toga, uspeo u životu i promenio svet. Deca iz ovoga mogu naučiti da ne postoje izgovori kada su u pitanju lični uspeh i dostignuća. Podržavajmo decu da rade na sebi, pohvalimo im vrline i usmeravajmo ih da rade na njima još više; ne upoređujmo ih sa drugom decom jer svako do nas je individua za sebe i ima podjednake šanse da uspe u svetu, ako se potrudi.
Uspeh leži i u neuspehu.
Ne mali broj puta, Steve Jobs je znao reći kako je dobijanje otkaza u Apple-u bila najbolja stvar koja mu se mogla desiti. Nije poklekao, već je kupio Pixar i napravio proboj i pomak u svetu animacije, napravivši mega hitove Toy Story i Finding Nemo, izmenivši zauvek filmsku industriju. Ovim primerom naučite decu da, čak i ako ne budu odabrana da učestvuju u školskoj predstavi ili ne igraju školsku utakmicu, ne znači da neće zasijati na nekom drugom polju i u nekoj drugoj prilici. Objasnite im da se ne trebaju uznemiravati zbog propuštenih prilika, uvek će biti drugih prilika i mogućnosti. Naučite ih da budu optimisti i da se ne nerviraju kada stvari pođu drugačijim putem od zamišljenog, neka znaju da je nekad i neuspeh korak više ka budućem uspehu i kako je neka sledeća uspešna prilika tu upravo zbog prethodnog neuspeha.
Sve se vraća, sve se plaća.
Ovo je jedna od meni najomraženijih izreka kojom su me roditelji zasipali u detinjstvu i zaista je tako – sve što uradimo ima neku posledicu i, ako ne platimo na mostu, platićemo na ćupriji. Tako je bilo i sa Steve Jobsom; devedesetih se ponovo vratio u Apple i praktično firmu spasio od ivice propasti. Njegovi mnogobrojni izumi i inovativne kreacije, stavile su firmu Apple rame uz rame sa najprestižnijim IT firmama u svetu. Otkriće iPod-a, kasnije i iPhone-a i iPad-a, Apple su lansirali u zvezve i ostalo je, kako kažu, istorija. Deca će iz ovog primera shvatiti da rastanak ne znači nužno trajno razdvajanje i da, ako se na jednom mestu zatvore vrata, na nekom drugom – ili istom, se otvori prozor. Naučite ih da svaku nepredvidivu situaciju iskoriste na pravi način – radeći na sebi; stalno učenje otvara nove i bolje mogućnosti.
Nikad se ne zna.
I personalni računar i animirani film Toy Story su prvi izumi te vrste, a naročito iPod. Naučimo decu da ponavljanje i kopiranje tuđih dela niej način za otkrivanje sopstvenih talenata. Vrednost mentorstva, asistiranja, pripravništva i sticaju veština je neosporna, ali neka se ne plaše da urade nešto što nik opre njih još nije. Podstičite ih u zdravim rizicima i ne kritikujte ih ako zalutaju u nekom svom putu ka uspehu, dokle god je učinjeno sigurno i sa karakterom. Samo zamislite da li bi bilo šta od Apple proizvoda postojalo danas, da je Steve Jobs bio sputavan i prekidan u ostvarivanju svojih želja i zamisli. Nikad se ne zna šta deca sve mogu postići, ako im samo damo priliku i slobodu da pokušaju.
Ostavite komentar