Novine su, čini se, pune vestima o pucnjavama i ubistvima raznim vrstama oružja, možda i više nego što je to bilo mračnih devedesetih. Na svakom koraku, pročitamo ili čujemo od nekog o novom napadu i novoj nesreći. Dokle tako?
Novine su, čini se, pune vestima o pucnjavama i ubistvima raznim vrstama oružja, možda i više nego što je to bilo mračnih devedesetih. Na svakom koraku, pročitamo ili čujemo od nekog o novom napadu i novoj nesreći. Dokle tako?
Zakon o oružju je jasan – može se posedovati uz odobrenje nadležnog organa, a nositi samo i isključivo u slučaju izuzetno opravdanih razloga bezbednosti. Pa, ipak, novinski stupci su puni vesti poput „Svaki treći Srbin nosi oružje“, „Muškarac ranjen u pucnjavi u kafiću u centru Beograda“, „Ubistva u Srbiji: bodežima gađaju posred srca“, „Osamnaestogodišnjak ranjen u pucnjavi kod škole u Novom Sadu“, „Pucnjava u Beogradu, ranjen muškarac“… Zbog svega ovoga, kao i činjenice da je broj ilegalnog oružja u Srbiji i tri puta veći od registrovanog (1.2 miliona), početkom septembra pokrenut je projekat pod nazivom „Oružje na meti“ sa ciljem anonimnog iznošenja svog mišljenja o kulturi naoružanja, kao i jednako anonimnog i bezbednog mapiranja mesta i situacija gde je i kada oružje upotrebljeno. Ove prijave služe da se napravi mapa žarišta koja običnim građanima može poslužiti kao orijentir koja su mesta za izbegavanje, a policiji više nego očigledan pokazatelj na kojim mestima i lokacijama da pojačaju kontrolu. Projekat je pokrenuo Centar za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja u jugoistočnoj i istočnoj Evropi (UNDP/SEESAK).
Ivan Zveržhanovski, vođa tima UNDP/SEESAK rekao je na nedavno održanoj konferenciji za novinare da bi ovaj projekat trebalo da omogući formiranje slike o posedovanju i upotrebi oružja, kao i o kulturi naoružanja u Srbiji.
– Postoji pretpostavka da je u Srbiji prisutna tradicionalno jaka kultura korišćenja i nošenja oružja, koju podržava većina članova društva.
Dejan Raketić iz MUP-a Srbije rekao je da se većina krivičnih dela počini nelegalnim oružjem.
– Kad bi policija znala koliko ima komada neregistrovanog oružja, otkrila bi i gde ga ima, pa bi ono bilo oduzeto. MUP Srbije je u proteklih deset godina imao više akcija legalizacije i prikupljanja nelegalnog naoružanja. U tom periodu uništeno je oko 90.000 komada oružja prikupljenog po raznim osnovama – napomenuo je Raketić.
Bili ste na žurci i neko je izvadio tatin/dedin pištolj? Vratili ste se sa svadbe pune do zuba naoružanih svatova? Neko je u školu/na fakultet doneo nož, pištolj ili bombu da se pohvali? U kraju se okuplja sumnjiva grupa ljudi za koje pretpostavljate ili znate da su naoružani? Komšija ima arsenal oružja u stanu? Upamtite – u ovim i sličnim situacijama vi niste „cinkaroš“, već osoba koja brine za bezbednost svoje i drugih porodica. Iznesite svoje mišljenje o oružju, prijavite lokacije i učinite dobro za sebe i za druge. Lokacije možete prijaviti na samom sajtu Oružje na meti, na Facebooku ili Twitteru, slanjem maila na adresu oruzjenameti@gmail.com ili putem mobilnih telefona preuzimanjem Ushahidi aplikacije za iPhone i Android telefone.
Sve informacije, koje budete davali su apsolutno anonimne i biće korišćene isključivo radi održavanja projekta i analize rezultata.
Šalu na stranu,ovo je itekako ozbiljna tema o kojoj bi trebalo povesti racuna.Nisam znala za projekat,ali posle ovoga cu dati svoj doprinos i reci sta imam.
Svest o oruzju je pogresno formirana kod dela nasih gradjana pa se ono tretira kao opasno,sto i jeste ako je u rukama coveka nedovoljno izgradjenog karaktera. Tada se oruzje zloupotrebi za kriminal,zastrasivanje ili iz ciste obesti jer covek ima vezu pa mu se moze a to je nesto sasvim drugo od upotrebe oruzja u drugim okolnostima kao sto su lov,streljastvo ili u krajnjem slucaju samoodbrana na koju svaki covek ima pravo. Jacanje moralne svesti i svesti o oruzju preko roditelja a i javnih sredstava informisanja ce doporineti vecoj bezbednosti. Covek obicno strada zbog nepoznavanja materije.Izbegnimo to.