Hajka na Zorannah ne jenjava i pitanje je dokle više, a neke od odgovora nam daje maestralna Biljana Srbljanović.
Za one koji su možda prespavali čitavu ujdurmu oko beogradskog Sajma knjiga, i rasprodata u duplom tiražu. Ta činjenica je mnoge do te mere poremetila, da je Zorannah – kao i njeni fanovi – ponovo završila kao primer za podsmeh i osudu. Da li je sve prevršilo krajnju meru ukusa nakon sinoćnje popularne emisije, govori Biljana Srbljanović, čiju objavu sa Facebooka u celosti prenosimo:
Sinoć su se, u veoma gledanom TV programu, petorica sredovečenih muškaraca petnaest minuta podsmevala dvanaestogodišnjim devojčicama koje uzbudjeno, u redu, čekaju da kupe „Zorannah-inu“ knjigu na Sajmu. Neke od tih „Četiri i po muškarca“ poznajem i mislim da su u životu napravili brojne važne stvari, ali mi se čini da ih je opšta atmosfera u gotovo svim medijima u kojima je sezona lova na Zorannah otvorena jednostavno usisala i da su nesvesno učestvovali u nečemu što nikako ne liči na njih. Oni su najpre su izložili javnom sramu tu decu (anketa medju veoma uzbudjenim mladjim maloletnicama koje govore koliko obožavaju Zoranu na samo njima svojstven rano-pubertetski način), pa onda detaljno podsmešljivo komentarisanje i paternalistički pristup, dociranje i spekulisanje o jadnom materijalnom stanju roditelja i osudjivanje dece što „bacaju“ 1200 dinara (koje je „tata teško zaradio u nadnici“) na „ovo“ .
Prvo ne razumem kako je moguće emitovati razgovor sa maloletnim licima na televiziji bez dozvole roditelja, a pogotovo kada ih se izvrgava ruglu. Drugo, da li su ovi, očigledno nečiji očevi, pomislili kako će se devojčice sutradan osećati, šta će im se govoriti u školi, kakvom podsmehu mogu da budu izložene medju i inače surovim vršnjacima? Zatim stvarno ne razumem zbog čega je autorka Zorannah do te mere izložena javnom linču? Ona se barem ne predstavlja kao književnica, nego blogerka, koja svoj proizvod (knjigu leksikonskog tipa sa modnim savetima upravo na nivou bilo kog glosi magazina, koje adolescentkinje i inače gutaju) ne nameće nikom, već prodaje na dobrovoljnoj bazi, uprkos ogromnom odijumu brojnih medija. Zašto je u redu da „tata nadniči“ da bi kupio proizvode koje oni reklamiraju, (pivo, prašak, čips i binde) a nije u redu da pare potroše na ovu slikovnicu? I na kraju, zašto kamera nije prošetala do, na primer, štanda Večernjih novosti, poludržavne firme koja je objavila „književno“ delo jedne druge modno osvešćene autorke, Mirjane Marković, i zašto ovi muškarci nisu tamo pitali one sebi ravne – zbog čega dajete teško zaradjen novac na opasan i podmukao projekat kojim se opravdava zločin, relativizuje pravosudni sistem države i sa odobravanjem gleda na ubistvo, kao najnormalnije sredstvo političke borbe? I ta knjiga ima slike i fešn kombinacije, ima poluhisterične fanove i to vrlo visoko u državnom i pravnom sistemu, o vojsci i policiji da ne govorim. Što ne pitaju te budale na šta bacaju pare i zašto i što se Mirjani Marković ne podsmevaju u njeno „žensko lice“ i ne pitaju da l joj sinu i dalje zebu noge kad u čarapama hoda po podnom grejanju, kao nekad? Možda zato što je priča o Marković i njenoj „knjizi“ ozbiljna i opasna tema i što tamo nema uzbudjenih devojčica što se tresu kao kad puštaju video Dzastina Bibera ili Čole, svejedno.
Možda i zato što je ta Zorana mnogo laka meta, gotovo kao i njeni fanovi, gotovo kao i svaka maloletna devojčica koja sanja da bude poznata po nečemu. Pa bolje da je poznata po mejkap tjutorijalu nego po jami živog kreča u koju je bacala leševe ljudi koje je likvidirala. Da se razumemo.
Prosveti nas Dalaj Lamo
Biljana nije kompetentna da prica o ovoj temi,jer nije ostvarena kao roditelj,mi koji to jesmo,naravno da nam je stalo do toga sta nam deca citaju i ko su im idoli,svakako neko ko je opsednut sminkanjem,skupim krpicama,telefonima, ne.
Realno, Biljana je komentarisala ženu o kojoj je posle u komentarima priznala da nikada nije gledala ni jedan njen video, tako da je samo stala u obranu prvensteno dece koja su izvrgnuta ruglu uz mnogo važniji komentar o knjizi udovice S. Miloševića. Uzimam sebi za pravo da verujem da kada bi Biljana ipak pogledala koliko gluposti je Zorana u stanju da izgovori u samo jednom 10-minutnom videu o na primer lepotama patrijarhata, kritikovanje majke zato što je imala uspešnu karijeru umesto da je ostala kući i bila domaćica jer je svojim izborom obožavanom ocu stvarala osećaj manje vrednosti ili važnosti da muškarac bude toliko jak i moćan da žena mora da ga se plaši ili koliko je bitno da se sa tim istim muškarcem snažno posvađa bar jednom dnevno da bi veza bila dovoljno uzbudljiva, mislim da bi promenila mišljenje. Ili da u slikovnici te iste Zorane pročita savet o tome koliko je važno pućenje na fotografijama jer izdužuje lice(?!?!)
Ipak, gesta Biljana Srbljanović je pre svega konceptualna i isključivonkao takvu je prihvatam.
Polemisati o fenomenu Zorannah se moze iz vise uglova i sa razlicitim povodima. Sigurno je jedno, da Zorannah jako dobro poznaje svoju ciljnu grupu i da joj nudi savete za stajling, izgled i „uspeh“ u patrijarhalnom kljucu ali pre svega nudi povrsnost, kao i nadu da i one mogu postati popularne i slavne. Zoranini recepti za uspeh nisu nikakva novotarija, niti je ona izmislila rupu na saksiji, ona je samo jako dobro primenila ono sto milioni njih rade na svojim drustvenim mrezama, pa se tamo negde u belom svetu koji se kopira, niko ne zgrazava jer je tamo normalno da se ljudi bore za zaradu i status koji zavisi od kolicine novca. Na nama je da se pitamo, kako su to takve vrednosti postale INN! Ja najveci probem vidim u tome sto se deca ne hvataju za to da steknu neku novu vestinu, znanje ili obrazovanje, nego posezu za ovim modelom uspeha, preko drustvenih mreza! Ali, konacno, bez dobrog marketinga, nema ni uspeha, samo je problem sto marketing bez sadrzaja je isprazan!
Moj tekst koji Zorannu vidi kao majstora PR-a ali i kritika je ovog drustva i politickih elita je ovde> http://artedu.info/umetnicki-trening/2015/11/02/recept-za-uspeh-fenomen-zorannah-ili-kako-sam-se-prosvetlila/