Nikada briga svake mame – svake žene – nije bila opisana sa toliko nežnosti i ljubavi kao ova. Drage mame, sve će to proći, a godi da znamo da nismo same u tome 🙂
Poruku je u svet poslala Erica, blogerka i mama troje dece i evo kako ona glasi:
Izgubila sam svoju svetlost na par dana.
Možda duže.
Dok spremim decu na spavanje svako veče, NEMAM više volje ni za šta sem da se uvuček u moj topli krevet.
Davala sam deci najbolje od sebe i suprugu ono što je ostalo, ali sam znala da sam je izgubila. Izgubila sam svoju svetlost.
—
Vratila se pre neki dan.
Bila sam usred usisavanja, troje dece mi se vrzmalo oko mene, kada je Trenton udario koleno. Videla sam ga kako se spušta ka zemlji i ugasila usisivač.
Ušuškao je svoje noge meni u krilo. (Nikad ne propuštam priliku da ga držim, sad kad znam da su mi šanse za to odbrojane).
Quinn se izborila za svoje mesto između nas, zabrinuta, a Chase (uvek unaffected) je pronašao svoj put do mojih nogu.
I osetila sam kako se vraća, moje malo svetlo – moja iskra – upravo tu kroz poteze usisivača dok je sunce bledelo kroz prozor.
Ponekad je majčinstvo upravo takvo. Izgubiš svoju iskru. Možda si nekoncentrisana, možda si razočarana u sebe, možda radiš da ugušiš neku ogorčenost; možda misliš da svi drugi rade bolje od tebe. Možda si samo umorna od nereda.
A možda ne postoji neki veliki razlog uopšte.
Šta god da je u pitanju, dešava se. Svi izgubimo svoju svetlost, ali nastavljamo da je dajemo ljudima koje volimo i nekako, ona pronađe svoj put nazad.
Ostavite komentar