Uprkos onome što su nas nekad učili, evo jednog primera zašto ne treba kriti osećanja, naročito od onih najbližih.
Kad imate problem, osećate neku teskobu, imate loš dan ili se ne osećate dobro – odolite prvom porivu da kažete kako je sve ok onda kada nije. Osim što nije zdravo, koštaće vas dobrih odnosa sa ljudima iz vaše okoline. Ovonedeljni #HONYpriče primer uči nas upravo tome, zašto ne treba kriti osećanja i koliko je, u stvari, važno da ih podelimo sa ne samo bliskim ljudima, već sa svima koji nas okružuju.
„Mama i ja smo oduvek bile bliske. Ali, morale smo naučiti kako ponovo da komuniciramo nakon što mi je tata umro. Bila nam je potrebna terapija. Prestale smo da budemo iskrene jedna sa drugom.
Tatina bolest je bila toliko stresna da nismo želele da stvaramo dodatne brige. Zato smo pokušavale da zaštitimo jedna drugu. Nijedna od nas nije priznavala kad je imala loš dan; ili kad smo se osećale depresivno. Odgovor za sve je bio: „Dobro sam“. Ali nismo bile dobro i to je bilo očigledno. I zato smo brinule jedna za drugu sve vreme, što je izazvalo dosta stresa i rasprava.
Morale smo ponovo da naučimo kako da jedna drugoj priznamo da imamo loš dan. Jer, istina je da nikada zaista ne možete znati da li je neko dobro dok mu ne ukažete poverenje da vam se otvori i prizna da nešto nije u redu.“
Kako god se osećali, važno je o tome razgovarati . Ćutanje i potiskivanje urušava međuljudske odnose i – kad tad – našteti zdravlju, kako psihičkom, tako i onom fizičkom.
Ostavite komentar