Ponekad zaboravimo da deca znaju više nego što mislimo, mnogo više. Svesniji života i okruženja u kojem živimo, često imaju rešenja koja su tako praktična i izvodljiva, samo kad bismo to i sami hteli.
Deca odavno nisu tako blentava i nesvesna svega oko njih, kao što su ranije bila. Brz tempo života, nove tehnologije, okruženje u kojem rastu – sve ih to čini mnogo svesnijim i odraslijim kad im vreme nije, više nego što smo mi ikada u tom uzrastu bili. I kao takvi, ova današnja deca imaju i šta da kažu i šta da posavetuju, samo kad bismo ih saslušali.
Ovonedeljna #HONYpriče inspiracija govori upravo o tome. O razmišljanjima jednog 8-godišnjaka i tome šta želi da uradi kako bi svet učinio boljim mestom:
Rođen sam u Venecueli i ovde sam došao pre dve godine. Želim da budem predsednik Venecuele kako bih promenio stvari i učinio ih boljim za svet. Jeste li znali da u Venecueli ljudi ponekad pucaju jedni u druge namerno? Ja ću to promeniti. I biće pravila protiv guranja ljudi ili protiv lošeg razmišljanja o ljudima. Napraviću pravilo da ne bude previše sečenja ili ubijanja drveća. I biće pravilo protiv ubijanja previše životinja jer životinje jedu insekte i mi ne smemo imati previše insekata. I takođe ću se postarati da ne uništavamo vodu ili hranu. Ili ako bude ostataka hrane, treba da se postaramo da je bacimo u smeće. Ne mogu sada da budem predsednik jer imam samo osam godina, ali sam preskočio prvi razred.
Šta nas sprečava da, za početak, prestanemo da mislimo loše jedni o drugima i da povedemo više računa o tome šta i kako jedemo i šta radimo sa ostacima hrane (ne baš da je bacimo kao što on sugeriše, već iskoristimo za nešto drugo, na primer)? Ili da postanemo otvoreniji prema deci i saslušamo ih – stvarno ih saslušamo?
Predlog za razmišljanje…
Ostavite komentar