Lice i telo

Tatoo – ritual i umetnost

Tatoo – ritual i umetnost
Podeli dalje

Iako su do skoro osobe sa tetovažama uglavnom povezivane sa određenim (marginalnim) društvenim grupama, danas je svest o ovoj vrsti umetnosti znatno drugačija. Tetovaža je postala trend, modni detalj, simbol ličnog stava, a tetoviraju se ljudi svih uzrasta, polova, zanimanja i društvenog statusa.

 

 

Iako su do skoro osobe sa tetovažama uglavnom povezivane sa određenim (marginalnim) društvenim grupama, danas je svest o ovoj vrsti umetnosti znatno drugačija. Tetovaža je postala trend, modni detalj, simbol ličnog stava, a tetoviraju se ljudi svih uzrasta, polova, zanimanja i društvenog statusa.


Od početka razvoja ljudske civilizacije ljudi su imali potrebu da ukrašavaju svoje telo na različite načine. I motivi su bili raznoliki. Pojedinim narodima to je bio ritual, nekima znak prepoznavanja, a u novije vreme tetovaža je predstavljala i izraz bunta. Danas tetoviranje predstavlja modernu umetnost i za mnoge je tetovaža bitan modni detalj.
 

– Došlo je vreme kada je i naše društvo odbacilo predrasude o nečemu što je drugačije ili o čemu se ne zna dovoljno. Tetovaža nalazi svoje mesto kao potpuno legalna delatnost među društveno prihvatljivim pojavama – kaže Snežana Dubajić, slikar i tatoo umetnik, vlasnica Centra za tattoo i piercing „Sinđel“. Ovaj centar, inače, posluje više od 20 godina i bio je prvi legalni studio ove vrste u nekadašnjoj Jugoslaviji, a njegova vlasnica prva žena kod nas i treća u svetu koja se bavila ovom vrstom umetnosti.
 


Mladi i stari, muškarci i žene

Za tetovažu se danas odlučuju i mlađe i starije osobe, a sve više i ženski deo populacije. I profesionalni profil je raznovrstan, pa se nijedna grupa ne izdvaja posebno. Broj ljudi koji reše da svoje telo ukrase tetovažom raste iz godine u godinu. Situacija u Srbiji je slična kao u ostatku sveta, pa se ljudi za tetovažu odlučuju zbog mode i ličnog zadovoljstva, ali i iz trećih razloga.
 

Odabir motiva je usko vezan za tip klijenta. Oko 30 % njih traži po internetu i  časopisima i pokušavaju da se prepoznaju u brojnim motivima, 30 % bira motive iz okruženja za koje su vezani, dok 30 % traži originalnost, personalizaciju. Postoje i oni koji kopiraju medijske ličnosti i njih je oko 10 % – objašnjava naša sagovornica.
 

Teme tetovaža su razne, od ljubavi, do žalosti za nekim izgubljenim, analiza života svakog ponaosob. Najviše je onih koji biraju kolorne slike ili tribale, pa se odlučuju za slike prirode, konja, zvezda, modernizovanog cveća, leptira, vila… Što se tiče delova tela, muškarci uglavnom krase bicepse, plećke, centralni deo leđa ispod vrata, vrat ili grudni mišić. Devojke biraju gležnjeve, donji deo leđa, detalje na zadnjici, inicijale na ručnom zglobu. Za oba pola karakteristično je tetoviranje risa i prepona. Veliki broj tetovaža radi se i kao prekrivka loših radova ili ožiljaka od različitih intervencija.

Postupak tetoviranja
Tattoo je reč izvedena od polinežanske reči „ta“ koja označava ubadanje, pigmentisanje potkožnog tkiva ubadanjem reckavim potezima. U tetoviranju se koriste trajni i privremeni pigmenti. Trajni su doživotni, a privremeni dugo traju i lagano se apsorbuju. Nestajanje traje i do osam godina i duže, dok svetlije nestanu i za šest meseci. Crtanje kanom ili harkusom na plažama ne smatra se tetoviranjem.
 

Kada se definiše motiv, pravi se šema koja se prenese na čistu kožu na odabrano mesto. Igle, istrumenti i sve što prati rad sa kožom otvaraju se ispred mušterije. Oprema i prateći materijal je za jednokratnu upotrebu sem opreme od hirurškog nerđajućeg čelika koji se steriliše. Grebuckanje ili ubadanje uslovljeno je tipom kože i mestom tetoviranja. Nakon obodne linije prelazi se na farbanje malim kružnim pokretima. U „Sinđelu“ se koriste boje renomiranih svetskih proizvođača tattoo opreme. Prirodnog su porekla, netoksične i poseduju i sertifikat o zdravstvenoj ispravnosti. Osećaj bola je individualan i zavisi od trenutnog raspoloženja i bioritma.
 

Cena tetovaže zavisi od veličine, komplikovanosti i mesta tetoviranja. Prosečna tetovaža u „Sinđelu“ košta oko 200 evra i radi se oko 2,5 sata. Minimalne tetovaže iznose oko 40-50 evra i rade se do 30 minuta. Nakon završenog rada tetovaža se preventivno premazuje antibiotskom mašću i previja sterilnom gazom. Osobe koje su se tetovirale u obavezi su da neguju tetovažu u skladu sa pismenim uputstvima koje dobijaju.
 

Osobe koje imaju kožne ili veće zdravstvene probleme morale bi da se prethodno konsultuju sa lekarom. Tetovaža se ne preporučuje bolesnicima i licima koja pate od težih hroničnih oboljenja, psihoze, teških fobija, jakih alergija, težih kardiovaskularnih oboljenja, dijabetesa, epilepsije i oboljenja kože. Pre tetoviranja poželjno je biti i odmoran, sit, u punoj formi, bez alkohola u organizmu i lekova koji šire krvne sudove.
 


Ritual star oko 5.000 godina

Najstariji primer ove prastare umetnosti pronađen je na mumiji eshumiranoj iz leda na Alpima, između Italije i Austrije. Pretpostavlja se da je stara oko 5.000 godina. Tetovaže na Ajsmenu, kako je nazvan, uglavnom su tačke i linije na više različitih delova tela. Ova vrsta umetnosti uočena je i na mumijama iz Egipta koje datiraju od pre 2000 g.p.n.e. Uglavnom je to bilo na ženskim mumijama i istoričari smatraju da su religioznog karaktera. Tetoviranje je cvetalo i u Japanu pre više od 2.000 godina, a bilo je rasprostranjeno i među Kinezima.
 

Interesantnu priču o tetoviranju pominje i istoričar Herodot. On priča o kralju koji je tetoviranje koristio kao način slanja tajne poruke generalima, tako što bi obrijao glavu robu, istetovirao poruku i kada bi kosa izrasla poslao bi roba na put. Nakon dostave poruke, rob bi bio ubijen kako se tajna ne bi saznala. I stari Rimljani, Gali, stari Englezi su se tetovirali. Zbog širenja hrišćanstva tetoviranje je do 13. veka bilo i zabranjivano, sve dok krstaši nisu počeli da se vraćaju iz Svete zemlje.
 

Najveći umetnik iz istorije tetoviranja bio je Škot Saderlend MekDonald čiji su klijenti bili i car Nikola II, Kajzer Vilhelm i lejdi Rendolf Čerčil, majka Vinstona Čerčila. Takođe, i švedski kralj Oskar, engleski kralj Džordž V, grčka kraljica Olga i danski kralj Frederik bili su istetovirani. Slike na koži dobile su ime 1796, kada se Kapetan Kuk vratio sa puta po južnim morima i pričom o oslikanoj koži Polinežana – tatau. Sve do 1892. tetoviranje je bio dug, naporan i bolan proces. Majstori su koristili nekoliko igala svezanih na vrhu štapa koje bi umakali u mastilo i njima bockali kožu. Za automatizaciju tetoviranja zaslužan je Sem O’Rajli, koji je 1892. modifikovao Edisonov autografski štampač namenjen za graviranje. Ova mašinica učinila je tetovažu pristupačnijom, jer se brže izvodila, bila manje bolna i sve jeftinija. Visokim krugovima pridružili su se tako i ljudi iz srednje i niže klase.
 
 
Izvor: City Magazine


Podeli dalje

1 komentar

Click here to post a comment

  • voleo bih da se zaposlim u nekom tattoo studiju negde u skandinaviji.bavim se tetoviranjem 17g.od svoje 15god.imam neke svoje radove na face book.iz novog pazara sam,ozenjen i imam sina od 1,5god.

Facebook