Kad ćemo – jednom za svagda – reći stop nasilju nad ženama i nešto zaista konkretno uraditi da se ovaj ozbiljan i opasan društveni problem reši? Ako je sudeći po nedavnim dešavanjima, ne tako skoro.
Evo šta o slučaju Nataše Jeremić i nasilju nad ženama ima da kaže neko kome je posao, između ostalog, da ovim ženama pomogne – doktor i psihoterapeut .
I evo ga utorak pre utorka, već u sredu. Na žalost tema nikako lepa, čak daleko od toga – nasilje nad ženama. U svakom slučaju lekcija bi trebalo da bude poučna, podjednako kako ženama (majkama, suprugama, kćerkama, sestrama, prijateljicama, partnerkama), tako i muškarcima (očevima, supruzima, sinovima, braći, prijateljima, partnerima). Još jedna škola kada treba reći STOP NASILJU NAD ŽENAMA, postaviti granice nasilnicima, podržati žrtve nasilja.
Osoba muškog pola napada ženu, verbalno (muškarac ima drugojačiju konotaciju, te tako nasilnike ne zovem muškarcima). Žena se ne brani (braniti znači uzvratiti udarac), žena demantuje teške optužbe, onda druga osoba muškog pola izlazi da se već zadatoj traumi dodatno ismeje i dodatno prokomentariše (nadam se da to nije bila pretnja da dalje ne pokušava bilo šta), da bi nakon toga izašla treća osoba muškog pola i dala epilog, tj. na priču se stavlja tačka! Priča mora da se završi ili šta?!
U geštaltu postoji tehnika koja se zove eksperiment. Hajde sada da napravimo eksperiment, pa da za trenutak, svaka od nas, uđe u ulogu Nataše Jeremić, da zamislimo i osetimo trenutak kada na svim vestima objavljuju da smo vođe narko klana (recimo dok peglamo ili kuvamo ili pregledamo pacijente ili se igramo sa decom, treniramo, spavamo).
Ostanite malo sa tom ulogom vi doktorko u ordinaciji, učiteljice u razredu, vaspitačice u vrtiću, arhitektice u birou, bako dok kuvaš ručak, novinarko nad svojim člankom, devojke sa twitter nalogom…. Kakav je osećaj? Izgovorite to: “Ja sam narko bos!? Upravo su objavili na svim vestima! Ja sam narko bos i vodim organizovane grupe ubica, narko dilera…” Šta se dešava sa vama? Gde ste u ovom trenutku? Da li razmišljate kako ćete da izađete na ulicu, uđete u zgradu u kojoj stanujete, kako će se ljudi ophoditi prema vama, kakav će to uticaj imati na vaš život ili na živote vaših najvoljenijih? Kakav je osećaj? Možda uživate? Ne možete da “uđete u ulogu”? Sve je to putokaz terapeutu za dalji rad. U nasilju, kao i u kontaktu NEMA NEUTRALNIH.
Da vas podsetim – zlostavljanje (nasilje) nije samo seksualno ili fizičko. Zlostavljanje može biti fizičko (telesno nasilje), seksualno i psihičko zlostavljanje (“ponekad je slično mučenju zatvorenika”, kaže profesor dr Marko Munjiza u svom udžbeniku Psihopatologija svakodnevnog života). “Psihičko zlostavljanje obično sadrži pretnju budućim nasiljem, na primer pretnju ubistvom ili ranjavanjem, pretnju seksualnim napadom na decu ili pretnju ekonomskom ili finansijskom propašću”, nastavlja dalje profesor dr Munjiza u poglavlju Posttraumatski poremećaj kod zlostavljanih žena – ćutanje ne pomaže.
A kakve su posledice na zdravlje zlostavljanih žena? Posledice su ozbiljne, kako psihičke (stres, anksioznost, depresija, panični napadi, itd.) tako i fizičke prirode (registrovan je porast broja telesnih bolesti). Međutim, emocionalne posledice mogu imati mnogo razornije posledice od prethodno navedenih.
Dakle dame moje, NISMO bilo čije vlasništvo, NISMO ni u zatvoru, pa da postoji dobar i loš policajac, NISMO mazohisti, a najmanje treba da uzmakmemo pred sadistima. I to nema nikakve veze sa sociokulturnim, niti interpersonalnim ili interpsihičkim korenima. Nema veze sa našim političkim opredeljenjem ili činjenicom da smo apolitični. Nema veze ni sa činjenicom da li ćemo izaći ili ne na izbore. Nema veze ni da li ili ne podržavamo supruga Nataše Jeremić.
Suprotstavljanje nasilju nad bilo kime, nad slabijim, sa manje moći, manje para, manje mišića, IMA veze isključivo sa nama samima i našim granicama, našom svesnošću, samopoštovanjem, samopriznanjem. Postavljanjem granica nasilju ne štitimo samo sebe, štitimo i postavljamo zdrave temelje našoj deci, budućim pokolenjima, jer ne zaboravite i ne živite u lažnom uverenju – čak i da uspešnu budućnost vaša deca grade “tamo daleko” u njima ostaje vaša energija pokorenih.
Pročitajte još i:
Ostavite komentar