„Batina je iz raja izašla“ – ova izreka je možda važila u vreme kad smo mi odrastali, danas više ne. Ma koliko ovaj metod bio brz, trenutan i kod dece pravi prestanak svih nedozvoljenih radnji (makar trenutno), deci ipak daje pogrešnu sliku o sledu stvari.
U narednim redovima, pročitajte razloge zbog kojih ne trebate koristiti batine kao lek za problematično ponašanje:
1. Batine momentalno sprečavaju nedolično ponašanje, ali se ono najčešće nastavlja i dalje, jer dete ne zna drugačije da se ponaša.
2. Batine ne uče dete kako pravilno da se ponaša, već kako da izbegne da bude „uhvaćen na delu“, praveći od njega veštog manipulatora.
3. Veća je verovatnoća da dete zapamti kaznu nego razlog zašto je kažnjeno i ponaša se dobro pre iz straha, nego što zaist amisli da tako treba.
4. Batinama se dete uči da udaranje rešava probleme, što kasnije može biti problem u vrtiću i školi, u odnosu sa drugom decom. Deca se trebaju naučiti drugim prihvatljivim, nenasilnim alternativama za rešavanje problema.
5. Batine uče decu da se ponašaju kroz tzv. „spoljnu kontrolu“ tj. kaznu, umesto da ih učimo samokontroli.
6. Batine deci prave konfuziju u glavi porukom da je „dobro za roditelje da udare, ali ne i za decu“.
7. Batine negativno utiču na podizanje moralne svesti, jer trenutno zaustavljaju nedolično ponašanje zbog izbegavanja kazne, a ne zbog toga što sama žele prestati da rade ono što je pogrešno.
8. Isto tako, negativno se odražavaju na empatiju, čineći da prestanu da brinu o potrebama drugih, okrećući se samo svojim potrebama; istraživanja su pokazala da je kod dece koju roditelji kontrolišu kroz bes empatija dosta smanjena.
9. Batine izlažu decu nasilju jer, učenje svega dolazi kroz primer, pa tako batine budu primer nasilja, koji deci pokazuje da se njihovi roditelji ponašaju nekontrolisano, što i ona sama mogu dalje usvojiti kao model ponašanja.
10. Batine ne uče boljem ponašanju, već samo kako da se viče, udara, manipuliše i kontroliše osoba putem straha. Isto tako, batine ne daju odgovor na pitanje „Zašto se ne bih tako ponašao/la?“ tj. „Zašto bih bio/la dobar?„
Postoje mnogo efikasniji načini za disciplinu dece od telesnog kažnjavanja. Uskraćivanje raznih povlastica (poput gledanja TV-a, igranja igrica na kompjuteru, odlaska kod drugara i slično), dodele određenih poslova (nameštanje kreveta, pranje sudova, izbacivanje smeća), korišćenje tzv. time-out metode (umesto nekadašnjeg odlaska u ćošak, odlazak u drugu prostoriju gde se dete ostavlja da razmisli o svojim postupcima i ponašanju) i, naravno, razgovor.
Cilj svih ovih vaspitnih a nenasilnih metoda jeste da se dete nauči dobrom ponašanju, kako da preuzme odgovornost za svoj izbor i ponašanje koje pravi i kako da izraste u zdravo, samouvereno i pristojno ljudsko biće. Ma koliko bile umorne, iznervirane, nervozne i kratkog fitilja, kontrolišite se i ipak izaberite razgovor nad telesnim kažnjavanjem; pa makar kasnije izašle i vrištale na sav glas, koliko Vas je dete izbacilo iz takta (što, verujem, da svakoj od nas vrlo često padne na um).
hvala ja sam za razumijevanje nisam za batine!