Da li nas roditeljstvo u digitalnom svetu menja, kako internet utiče na nas i koliko nam se uloga roditelja promenila dolaskom Facebooka i ostalih društvenih mreža?
Nesporno je da se tehnologija menja i napreduje preko noći, mobilni telefoni zamenjuju računare i tablete, a društvene mreže radio i TV. Dok mi roditelji učimo da radimo sa svim tim, deca nam se rađaju i odrastaju uz sve prednosti i mane digitalnog sveta. Postoje li i kakve su posledice?
Naime, koliko nas je na Facebook i ostale društvene mreže koje su se potom pojavile, došlo dok su nam deca bila mala, ili dok ih još nismo ni imali? Koliko nas je otvorilo profile samo da bi videlo šta mu deca rade na netu? A koliko nas razmišlja o tome kakav digitalan otisak ostavljamo i šta je to što naša deca mogu danas saznati o nama gledajući nam profile, pa posle i sama preuzeti kao svoj model ponašanja..?
Sa druge strane, gledajući profile poznatih ličnosti, pa i svojih prijateljica i svoje – sve te objave savršenih porodičnih trenutaka, dečijih gafova i uspeha – neminovno je da se zapitam: da li i u kojoj meri sve to što objavljujemo i način na koji to radimo, utiče na našu decu? Da li svi ti lajkovi i pohvalni komentari koje dobijamo čine puko imponovanje našoj sujeti ili deci prenose neku drugačiju poruku?
Imajući u vidu dečije programe i serije koji su nam danas dostupni, kao i sve gore navedeno za ponašanje na društvenim mrežama, stičem utisak da današnji klinci razmišljaju na samo jedan način:
ono što želim hoću sad, hoću odmah i po svaku cenu.
Uzmimo za primer You Tube – servis za razmenu video sadržaja koji od dece preko noći napravi zvezde. Svi ti pregledi, lajkovi, šerovi i komentari koje nam klinci vide gledajući i prateći svoje omiljene YouTubere definitivno utiču na njihovo razmišljanje i poimanje sveta. Polako ali sigurno, deca razvijaju razmišljanje koje ih upućuje ka tome da jedino što je bitno jeste slava koja se može postići preko noći – a za koju su im jedino potrebni mobilni telefon i pristup internetu.
Još kad tome dodamo sopstveno ponašanje – znate ono „Ček’ samo još ova fotka za Instagram“ dok se, onako skockani, spremamo za bioskop; „Ej, stani sad malo ovde, vidi se kao da je plaža prazna“ da uhvatimo momenat sa mora, ili „Tako, tako, nasmej se još malo, da se vidi koliko si srećna jer si najbolja“ kad pobedi u između dve vatre, na primer. Postalo nam je važnije da uhvatimo i dokumentujemo te i slične trenutke, umesto da ih „samo“ doživimo i nesvesno taj model ponašanja prenosimo i na decu.
Internet je vrlo značajan i koristan alat, neiscrpna riznica znanja, ako znamo da ga koristimo kako treba. I, bez obzira na stepen poznavanja digitalne pismenosti, kao roditelji imamo odgovornost da svojoj deci ukažemo na pravi način njegove upotrebe. Današnja deca odrastaju sa stavom da su selfiji, lajkovi, šerovi uobičajena stvar, da privatnost kao pojava ne postoji i da je sve podložno javnom uvidu; na nama je da ih naučimo da svet – naročito njihov svet – nije i ne treba biti podložan svačijem pogledu i da neke stvari ipak treba zadržati za sebe i unutar porodice. A kako ćemo to uraditi?
Za početak, tako što ćemo se sami pažljivije odnositi prema tome koje i kakve informacije i fotografije delimo na društvenim mrežama. Hajde da svi zajedno napravimo jedan kolektivan dogovor: pozivam vas da narednih mesec dana više uživamo u trenucima sa svojom decom i porodicom, a manje ih delimo na društvenim mrežama, pa da uporedimo u kojoj meri nam se deljenje tih trenutaka u tom periodu, smanjilo. Šaljite nam vaše komentare i sugestije na mail magazina kontakt@organvlasti.com, Facebook strani, ili me potražite na Twitteru kao @i_cirkovic ili @organvlasti.
Super članak i odličan predlog 🙂