Nakon godina i godina voženja i vožnje, došla sam do jednostavnog zaključka zašto su hatchback modeli najbolji automobili za žene.
Jednom sam se našla u situaciji da sam morala suprugov auto da preparkiram kako bih majstorima oslobodila prostor do puknute cevi ispred zgrade. Naviknuta na svoj ljubljeni Citroen C3, malo je reći da sam pretrnula zbog ulaska u ljutu Honda mašinu dužine 4.6 metara, bez obzira na svu opremu i parking senzore. I, tada sam shvatila.
Ne, neću reći da se mi žene ne snalazimo u prostoru i da ne vladamo paralelnim parkiranjem i rikvercom (ne mali broj puta sam, iz šale, ceo poligon prelazila vozeći u rikverc).
Hatchback modeli tj., automobili sa prtljažnikom unutar putničke kabine pružaju bolji osećaj kontrole nad vozilom i ulivaju veću sigurnost, istovremeno nam ostavljajući svu slobodu i radost kretanja.
Vozeći sedan, uvek – ali uvek, morate 2x više da razmišljate i strepite zbog tog viška od gepeka koji štrči (poput pozadine Kim Kardashian); pri parkiranju ne možete da se oslonite ne retrovizor, već uvek morate (u slučaju da nemate parking senzore) kriviti vrat do iznemoglosti kako ne biste oštetili svoj ili tuđ auto, banderu, zid i slično.
Kao neko ko je vožnju učio i polagao na Yugu, čiji su roditelji čitav život imali hatchback modele – Reno, Opel, Golf i njima slične – moguće je da je delom u pitanju i stvar navike. Ipak, da se ne lažemo, hatchback modeli su savršeni gradski automobili. Manji, skladniji, praktični, svuda ih možemo parkirati, unutra jednako prostorni i komforni. Jedina (ako je uopšte) prednost sedana je u većem prostoru za prtljag – kako god to paradoksalno zvučalo – kojoj ženi još to pa treba?
Čak i moj ljubljeni C3 koji spada u manje automobile, više je nego dovoljan za ženu koja je u stalnom pokretu i ima troje dece različitog uzrasta. Odlasci u grad/igraonicu/goste, sa sve igračkama, stvarima za preobuku, poklonima, kesama iz kupovine i sve što vam može pasti na pamet – nisu ni najmanji problem za hatchback automobile. Do nedavno sam u tom svom „Sport Bili“ automobilu uvek imala po 3-4 para cipela + čizme; kanistere, lopatu i metlu za sneg, rezervna kolica i auto sedište – za ne daj Bože i tek sam na nagovor supruga sve sklonila, da „ne čačkam mečku“ i „ne prizivam đavola„.
Ono što hoću da kažem jeste da ženama nisu potrebni „nastavci za ego“ (šala) i neki tamo robusni modeli kojima ćemo da privlačimo (nepotrebnu) pažnju. Mi žene smo krajnje praktična bića koja ne robuju statusnim simbolima te vrste i automobili nam (većini, bar) služe da se prevezemo od tačke A do tačke B, sa svim propratnim stvarima ili osobama. Ne mali broj puta se desilo da, kad porodično negde krenemo, pa završimo tražeći tražimo parking 15-20 minuta, suprug prokomentariše kako bi bolje bilo da smo krenuli mojim kolima 🙂
A dodatni plus u celoj ovoj priči je i činjenica da se hatchback modeli automobila bolje prodaju, odnosno, duže zadržavaju cenu. Gledajući sajt Polovni automobili, preko kojeg sam i kupila svoj prvi auto pre tri godine, shvatila sam da se cena za to godište i taj model, nije drastično menjala, što me je posebno obradovalo.
Na kraju dana, afiniteti su ti koji presuđuju, ali osim ako nije u pitanju poklon ili nasledstvo – ne vidim ni jedan realno opravdan razlog za kupovinu sedana naspram hatchback modela jer – praktičnost nema cenu.
Da li se slažete?
Ostavite komentar